Fotodokumentarističko djelovanje Većeslava Henneberga bilo je ponajprije posvećeno ovjekovječivanju baštine starih prethistorijskih gradina i srednjovjekovnih gradova Like i Dalmacije (naglasimo, u kontekstu njihova sura i kamena krajolika), a sporadično i fotodokumentiranja lokalnog tradicijskog graditeljstva, naroda, njegova života i običaja; ostalog svjetovnog i sakralnog graditeljstva, njegovih eksterijera i interijera.
Hennebergovo fotodokumentiranje starih gradina i gradova predstavlja međuratnu sponu između devetnaestostoljetnog i „predvelikoratnog“ fotodokumentiranja starih gradova (zastupljenog imenima Ivana Standla, Josipa Brunšmida, Viktora Hoffillera, Emilija Laszowskog ili ranog Gjure Szaboa) i onog poslijeratnog, odnosno od druge polovice 20. st. do današnjih dana (zastupljenog djelovanjem Grete Jurišić, Tihomila Stahuljaka, Nine Vranića, Zorislava Horvata, Drage Miletića i dr.). Povrh toga, da nije bilo Hennebergova predanog fotodokumentiranja upravo starih gradina i gradova na području Like, naša bi konzervatorska fotodokumentacija danas bila prikraćena za sustavnu i sveobuhvatnu komponentu.
Vrijednost Hennebergova fotodokumentiranja očituje se također u činjenici da ono uključuje i najstariju kulturno-antropološku i etnografsku fotodokumentaciju unutar konzervatorske službe (paralelnu onima što se istovremeno odvijaju u okvirima Odbora za narodni život i običaje tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Dragutin Boranić), Etnografskog muzeja u Zagrebu (Vladimir Tkalčić) i Katedre za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Milovan Gavazzi). Pored toga, predmetna je fotodokumentacija tri do četiri desetljeća ranija od one koju će konzervatorska služba dobiti početkom 60-ih godina upošljavanjem prvih školovanih etnologa (Marija Gamulin, Beata Gotthardi-Pavlovsky), a time i ciljanim etnološkim evidentiranjima, fotodokumentiranjima i istraživanjima. Kontekstualno nadodajmo kako je relativno kratko Hennebergovo djelovanje (umro je sa svega 48 godina života) produbila njegova sestra Marijana Gušić, etnologinja, planinarka-alpinistica, muzejska djelatnica i ravnateljica Etnografskoga muzeja u Zagrebu (1946. – '65.) i Etnološkog zavoda JAZU (1963. – '75.), borkinja za zaštitu i prezentaciju spomenika kulturne baštine, terenska istraživačica, pedagoginja izvan sveučilišnog okvira.
Godine 1950. tadašnji Konzervatorski zavod u Zagrebu otkupio je Hennebergovu fotodokumentaciju od autorove udovice prof. Ljubice Henneberg. U samom otkupnom ugovoru iz prosinca iste godine navodi se „kako je Hennebergova zbirka upravo od izvanrednog značaja za Zavod, budući Zavod takovih snimaka nema, a upravo na tom području (op. Lika i Dalmacija), su spomenici veoma stradali za vrijeme neprijateljske okupacije“ (op. u vrijeme Drugog svjetskog rata). Nakon otkupa je fotoostavština inventarizirana i uvrštena u konzervatorsku fotozbirku u nastajanju. Hennebergovu fotografsku ostavštinu, pohranjenu u fototeci Uprave za zaštitu kulturne baštine MKM, čini 350 film-negativa i 414 fotografija (pozitiva), odnosno kontakt-kopija, zalijepljenih na 188 standardnih arhivskih kartona (od toga, dakle, 64 fotografije bez negativa).
* * *
Ostavština Većeslava Henneberga upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod brojem
Z-6700.
Priredila: Sanja Grković
listopad 2016.
